Od Aljaske do Meksika

Pozdrav svima! Moje ime je Ilija Milićević i bivši sam polaznik Work and Travel programa. Oduvijek sam imao želju putovati, ali me jednako tako kočio strah da se upustim u to iskustvo i sve zaista realiziram. Work and Travel bio je prekretnica koja mi je pomogla da savladam taj strah i omogućila mi da uživam radeći i putujući, te vidim mnoštvo toga – od Aljaske do Meksika. U nastavku vam donosim svoje predobro iskustvo Work and Travel programa.   Dolaskom na fakultet čuo sam za W&T program i već tada, početkom studija, duboko u sebi znao sam da želim sudjelovati i da je samo pitanje vremena kada će se to dogoditi. Iz godine u godinu odgađao sam prijavu zbog studentskih obveza, pandemije Covida i mnoštva drugih razloga koji su zapravo bili samo produkt straha. No ono u što sam bio siguran jest da želim otići na program prije završetka studentskog života. Nakon što sam gledao slike i slušao priče polaznika koji su već bili na programu, donio sam konačnu odluku i prvi put se prijavio kada sam bio na četvrtoj godini fakulteta. Volio bih da sam krenuo mnogo ranije, a u nastavku će vam biti jasno i zašto. Odluka je donesena: idem u Ameriku. Bio sam uzbuđen, sretan i preplašen u isto vrijeme. Počela su mi se po glavi vrtjeti pitanja: “Što sad?”, “Hoću li ja to moći?”, “Kako će mi biti daleko od obitelji i bližnjih?”. Sve ovo prolazio sam s jednim prijateljem kojem sam predložio da ide sa mnom na program i kojem nije trebalo puno vremena da pristane. Otišli smo u ured US JIM agencije i tu je započela naša američka avantura. Prijavili smo se na program, a ubrzo nakon toga počele su pristizati razne ponude poslova. Ovdje zaista želim pohvaliti agenciju na ljubaznosti, strpljenju, dostupnosti, odličnoj organizaciji, pripremi i informiranosti studenata za odlazak u Ameriku. (Nije plaćena reklama, stvarno su najbolji! J) Među brojnim ponudama nama je najviše zapela za oko ona iz Aljaske. Radilo se o Fairbanksu, drugom najvećem gradu Aljaske. Nismo se puno dvoumili i odabrali smo tu ponudu. Uslijedio je intervju s poslodavcem, a ubrzo i razgovor za vizu. Da se razumijemo, svi koji idete na program prvi put vjerojatno imate strah i od intervjua i od razgovora za vizu, što je sasvim normalno. Ali stvarno nije strašno, pitaju vas osnovne stvari i razgovor je prilično ležeran, tako da nema potrebe za brigom. Nakon što smo obavili razgovore i dobili vizu, uslijedilo je polaganje gotovo cijelog semestra u pet dana, pred sami polazak, a uz sve to priprema za prvi let u životu. Tako je došao 11. 6. 2023., dan kada smo krenuli na put. Tri leta dijelila su nas od konačnog odredišta – Fairbanksa, Aljaske. Tad još nisam ni slutio da ću o Americi pričati vjerojatno cijeli život i da će mi to iskustvo promijeniti pogled na svijet te me na neki način formirati kao osobu.   Moj prvi poslodavac bio je Sophie Station Suites hotel, a pozicija na kojoj sam radio bila je housekeeper/luggage handler/laundry attendant. Poslodavac je bio odličan, uvijek smo imali 40 sati tjedno, a uz to i prekovremene, što je bilo super, jer se prekovremeni plaćaju 50% više. Ako mene pitate prvi tjedan je najgori. Dođete na drugi kraj svijeta, ne znate nikoga od kolega, trebate se naviknuti na novo radno mjesto, svuda se priča drugim jezikom… Ali nakon tog prvog tjedna sve postaje lakše i iz dana u dan sve bolje. Drugi posao radio sam u jednom restoranu, na poziciji servera. Pretpostavljam da svi koji idu na program priželjkuju upravo ovu poziciju. Vrijeme na tom poslu prolazilo mi je mnogo brže jer sam bio u interakciji s gostima, slušao njihove zanimljive priče, dobivao preporuke za razna mjesta i uz sve to unapređivao engleski jezik. Radili smo šest dana u tjednu, a jedan dan bio je day off. Svaki slobodan dan iskoristili smo za upoznavanje Fairbanksa i obilazak zanimljivih lokacija. Među njima su Aurora Ice Museum, Chena Hot Springs, North Pole (grad Djeda Mraza), a ono što me najviše oduševilo bio je Denali National Park. Do Denalija smo išli vlakom i prizori putem bili su nevjerojatni, a Denali ih je samo dodatno “začinio”. Još jedna posebna zanimljivost je da u Fairbanksu možete vidjeti polarnu svjetlost, Auroru Borealis. Mi smo je imali sreću vidjeti pred kraj ljeta i bilo je spektakularno i nezaboravno.

Uz obilazak poznatih lokacija u slobodno vrijeme družili smo se s ostalim J1 studentima, sklapali nova prijateljstva, zabavljali se, pjevali uz gitaru, išli na hajkove… Nakon radnog dijela programa uslijedio je Grace period, mjesec dana koji imate na raspolaganju za putovanja. Odlučili smo to iskoristiti na najbolji mogući način i putovali smo više od 20 dana. Krenuli smo iz Las Vegasa, potom posjetili Los Angeles, a zatim nastavili do San Francisca. 

Najbolji dio putovanja bio mi je kada smo unajmili auto i obilazili nacionalne parkove. Da mi je netko prije rekao da ću iznajmiti auto u Americi i prevaliti xy kilometara, rekao bih mu da nije normalan. Za mene je i to jedna od svrha ovog programa, da se oslobađaš strahova, rušiš barijere i počneš vjerovati u sebe. Prirodne ljepote koje smo posjetili su: Grand Canyon, Sequoia National Park, Valley of Fire State Park, meni najdraži Zion NP i Bryce NP, te Antelope Canyon.

Nakon toga odlučili smo se otići u Chicago, grad koji me osvojio i postao moj broj 1 od svih gradova u Americi. Sve smo začinili posjetom New Yorku, gdje smo i završili putovanje. New York je poseban, to je grad koji živi 0–24, ima posebnu energiju i volio bih da svi barem jednom u životu imaju priliku posjetiti ga pa barem na jedan dan. U New Yorku je završila naša W&T priča i vratili smo se kući puni dojmova, novih priča koje ćemo prepričavati i pamtiti cijeli život. A u meni se već tada počela javljati želja za još jednim odlaskom (povratkom)…

Napravio sam pauzu od programa jednu godinu, riješio sve ispite i ponovno se prijavio. Tako sam ljeto 2025. proveo ponovno u Americi. Znao sam da želim drugu lokaciju, novo mjesto i novo iskustvo. Proces je tekao isto kao i prethodne godine: US JIM – prijava – odabir posla – intervju – razgovor za vizu – let za Ameriku. Ovaj put izbor je pao na Newport, Rhode Island. Nisam mogao ni slutiti kakvo će mi ljeto ovaj mali gradić priuštiti. U početku smo imali problema sa smještajem jer nam ga je poslodavac otkazao. Nakon niza bezuspješnih pokušaja, smještaj smo napokon našli i to u dvorcu. Dijelili smo jedan kat nas četvero, a kako smo se već ranije upoznali, nije bilo nikakvih problema.

Prvi poslodavac bio mi je Hotel Viking, gdje sam radio kao server na rooftop-u. Vikendom sam radio i kao banquet server na vjenčanjima, privatnim eventima i zabavama. Drugi posao pronašao sam u talijanskom restoranu, gdje sam radio kao barista.

Ogroman plus ovog programa jest što se možeš okušati u raznim poslovima, otkriti da možeš sve ako želiš, a možda čak i probuditi strast prema nečemu čime bi se jednog dana mogao baviti.  Moram istaknuti i da sam na oba posla imao odlične menadžere koji su cijenili rad i trud, zbog čega sam s lakoćom odlazio na posao, a kući se vraćao zadovoljan i ispunjen. Opet sam se vodio pravilom da svaki slobodan dan treba maksimalno iskoristiti. Tako smo obišli Newport uzduž i poprijeko. O ljepotama Newporta neću puno pisati, prilažem slike dolje da se sami uvjerite. Za mene je to gradić s najljepšim zalascima sunca, grad u kojem se okupljaju svjetski poznati tenisači, grad jedrenja i grad dvoraca. Posjetili smo Providence, a bili smo i u Bostonu, koji je udaljen samo dva sata javnim prijevozom od Newporta.

Ovu sezonu obilježili su mi predobri ljudi i najbolja radna ekipa. Upoznao sam predivne ljude iz BiH koje prije nisam znao, iz ostatka Europe, iz Indije, pa čak i s Balija. Još više sam uvidio da su prave vrijednosti ovog programa ljudi koje upoznaš i prijateljstva koja se sklope. Dolare ćemo lako zaraditi i lako potrošiti, ali ono što ostaje su uspomene, trenuci uživanja te trenuci radosti i ushićenosti zbog svega što smo imali hrabrosti uraditi.    

Nakon radnog dijela programa uslijedio je Grace period, ali ove godine za mene posebniji nego ikad. Spletom okolnosti na putovanje sam išao sam i to je bilo moje prvo solo putovanje.  Time sam samo potvrdio i onu da je “Amerika izlazak iz zone komfora”. Odluka je pala na Meksiko. Tjedan dana uživao sam u meksičkoj hrani, probao najbolju tequilu, posjetio jedno od sedam svjetskih čuda, Chichén Itzá, plivao s najvećim ribama na svijetu i uživao u plažama Cancúna.

Putovanje sam završio u New Yorku, a posebno me oduševila vožnja helikopterom iznad grada (preporuka svima koji budu u NY!).

Let kući ove godine bio je poseban. Sretan jer idem vidjeti djevojku, obitelj i prijatelje, sretan jer sam bogatiji za još jedno iskustvo i zahvalan Bogu na svemu što sam naučio, doživio i vidio. A opet s druge strane tužan jer mi je to bio posljednji put na W&T programu. Ono što želim poručiti svim studentima: ako imate samo 1% želje za odlaskom - PRIJAVITE SE. US JIM je tu da vam čuva leđa i odgovori na sva pitanja i nedoumice. Program će vam promijeniti pogled na svijet, pomaknuti vaše granice i pomoći vam da radite stvari kojih ste se prije bojali. Donijet će vam nezaboravne priče, nova prijateljstva, a uz sve to i mogućnost da vidite ljepote Amerike. Odvaži se i kreni jer ljeto 2026. može biti tvoja američka priča! 

Ilija Milićević