KOLIKO PUNO SAM DOBIO OD AMERIKE

Nikada nisam mislio da ću se jednog dana spakovati i otići na drugi kraj svijeta sam, ali s dobro razrađenim planom, s kartom u ruci i nadom da će sve nekako biti dobro.
Ali eto me u Americi. Novi kontinent, novi ljudi, novi ja. Prvih nekoliko dana bilo je kao šamar realnosti.
Sve što mi je bilo poznato ostalo je tamo negdje daleko, a ovdje sam morao da naučim sve ispočetka, kako se snaći, kako se izboriti, kako ostati svoj u potpuno drugačijem svijetu.
Nekad sam bio iscrpljen, nekad izgubljen, ponekad i razočaran jer to je ipak druga kultura. Bilo je dana kad sam samo želio nazad, tamo gdje je sve lako i poznato.Ali upravo ti trenuci, oni teški, usamljeni, neizvjesni najviše te promijene jer baš tu prave vrijednosti stanuju.
Jer shvatiš da si jači nego što si mislio. Da se možeš osloniti na sebe. Da svaki put kad pređeš granicu svoje komfor zone, postaneš malo više osoba kakva želiš biti.Upoznaš ljude, vidiš mjesta koja si do tada gledao samo na filmovima, i naučiš da cijeniš male stvari – topli razgovor, slobodan dan, iskren osmijeh.
A da, naravno, zaradiš i nešto novca jer realno, to je često glavni razlog zašto većina nas i krene na ovaj put.
Ali ono što dobiješ zauzvrat iskustvo, samopouzdanje, sjećanja, to nema cijenu.Sad kad pogledam unazad, shvatim da se sve isplatilo. Svaki umor, svaki izazov, svaki trenutak sumnje.
Jer sam se vratio bogatiji duhom, iskustvom i zahvalnošću.
Ako razmišljaš da li da ideš – idi.
Neće biti lako, ali će vrijediti.
Jer kad jednom izađeš iz svoje komfor zone, više nikad ne poželiš da se vratiš u staru.

                                                                                          Amer Jusić