
Kad sam se odlučio prijaviti na Work and Travel program, nisam ni slutio koliko će to biti izazovno, ali i jedno od najzanimljivijih iskustava u mom životu.
Već od prve godine fakulteta planirao sam odlazak, uvijek čekajući nekoga da pođe sa mnom, pa je tako bilo i ove godine, sve dok nisam shvatio da ću, ako nastavim čekati, opet propustiti ovu priliku. Na kraju sam odlučio da idem sam, i pokazalo se da je to bila jedna od najboljih odluka koje sam donio.

US JIM je učinio čitav proces jednostavnim: popunio sam par formulara, rekao kakve prioritete i očekivanja imam te sam odmah dobio preporuke za poslove i lokacije koje bi mi mogle odgovarati. Velika prednost bila je i djevojka u njihovoj kancelariji u Sarajevu koja godinama ide na program i koja nam je dala potpuno realan uvid u to šta zapravo možemo očekivati. Iako sam na početku imao malu tremu jer idem bez saputnika, to se na kraju ispostavilo kao prednost. Upravo ta činjenica me natjerala da upoznam nove ljude, uđem u situacije u koje vjerovatno ne bih da sam se oslanjao na druge. Također da nisam išao sam ne bih upoznao veliki broj prijatelja sa kojima sam ostao u kontaktu i nakon programa.
Prvi posao bio mi je u Teksasu, gdje sam radio kao fotograf. Iskustvo je imalo svoje dobre i loše strane, ali kao ekipa nismo bili zadovoljni organizacijom posla i odnosom poslodavca. Iako nije bilo idealno, sve te situacije, neispunjena očekivanja, promjene rasporeda, pa čak i smanjivanje sati, bile su prilike da razvijemo snalažljivost, strpljenje i fleksibilnost. To su stvari koje te formiraju više nego ijedan savršeno organizovan posao.

Ne treba imati prevelika očekivanja ni od posla, ni od lokacije, ni od ljudi. Svako mjesto ima svoje prednosti i mane i nije realno očekivati da će sve biti onako kako smo zamislili. Ali u slučaju da posao nije dobar, ako uslovi ne odgovaraju ili se jednostavno ne osjećate dobro, ne treba se bojati promijeniti posao ili čak preseliti se.
Mi smo to uradili. U zadnjem mjesecu programa preselili smo se iz San Antonija u Teksasu do malog gradića u Vermontu. Zračna udaljenost između ta dva mjesta je oko 2818 kilometara. Sam taj potez bio je priča za sebe, ali nam je donio potpuno novo iskustvo, novu ekipu i potpuno drugačiju dinamiku programa.
Ono što ću najviše pamtiti iz Teksasa nisu problemi, nego ljudi i uspomene. Uspomene iz kuće na adresi 1406 Texas Avenue ostaju zauvijek: spontana druženja, smijeh, neobične situacije – sve ono što je na kraju zapravo najbitnije.
Kasnije, u Vermontu, sve je bilo drugačije: mirnije, organizovanije i s potpuno novom energijom. Svi su bili spremni pomoći, jer su znali da dolazimo iz loše situacije u Teksasu - od momka koji nam je pomogao da dobijemo taj posao i preselimo se, do samih menadžera kao i ostalih učesnika.
Kroz cijeli program imao sam jednog prijatelja s kojim sam prošao skoro sve faze. Zajedno smo donijeli odluku o preseljenju, zajedno prolazili kroz dobre i loše momente i često se snalazili u situacijama koje nismo mogli predvidjeti. Njegova snalažljivost me znala iznenaditi, a zajedno smo doživjeli i dosta smiješnih situacija, isprobavanja novih stvari, kao i upoznavanja različitih ljudi i kultura. Nakon povratka u Bosnu, naše druženje se nastavilo, često se prisjećajući svih zajedničkih uspomena i smijući se situacijama kroz koje smo prošli.

Na putovanju u New York spontano smo upoznali dosta naših ljudi i shvatili nešto važno: svako ima svoju priču. Nekome je posao odličan, neko se mučio kroz čitav program, ali svi se slažu u jednom – Work and Travel te promijeni. Nauči te da se snađeš i kada ne ide sve kako treba, da vjeruješ sebi i da nekad jednostavno treba napraviti prvi korak, pa makar ga pravio sam jer nikada ne znaš šta će taj prvi korak donjeti. Meni je donio jedno novo iskustvo, hrpu prijatelja i nezaboravne uspomene.
I za kraj: ne čekajte savršenu priliku, savršeno društvo ni idealne uslove. Idite, istražujte, mijenjajte lokacije ako treba i napravite svoje vlastito iskustvo jer to su uspomene koje se nikada ne zaboravljaju.
Ibrahim Ćustović