Nakon 5 godina studiranja, na odlazak u Ameriku gledam kao na krunu mog studentskog života. Za program sam čula još davne 2009, kad se moja starija sestra zaputila na isti, vratila puna dojmova i pozitivnih iskustava, pa su moja sanjarenja već tad započela.
Zbog obaveza na faksu svake godine, moj odlazak se činio gotovo nemogućim. Možda će zvučati isfurano, al sve možeš ukoliko to stvarno želiš! I tako, ispiti su se rješavali prijevremeno, dosta stvari se poklopilo i eto me već u avionu, sama, s rusakom na leđima i srcem punog ocekivanja na letu Zagreb-Istanbul- Washington.
Dva mjeseca nakon, i dalje stojim pri tome da je ovo bila moja najbolja odluka za ovo ljeto. Radim kao lifeguard za kompaniju High Sierra Pools u Rockvillu, gradić nedaleko od Washintona, stanujem s Kolumbijkama, družim se s ljudima sa svih krajeva svijeta i živim ljeto svog života. Pored Kolumbijaca, upoznala sam dosta ljudi iz Srbije, Dominikanske Republike, Mexika, Slovačke, Kazahstana, naravno tu su i Amerikanci.
S engleskim jezikom sam uvijek bila dobra, al uvijek je tu bila prisutna doza straha i jedan od glavnih razloga zašto sam i došla je upravo oslobađanje od straha komuniciranja s ljudima, te po dolasku ovdje, moj strah/ stid, ko zna šta li je je nestao. Jer kad se nadjete u situaciji gdje morate, vjerujte mi, progovorite i da ne znate kako. Svoje slobodno vrijeme uvijek nastojim iskoristiti maksimalno i ako sam ista naučila u Americi, to je da ništa nije daleko! Pa ni promjenit 5 buseva kako bi se vratio kuci sa zabave.
Washington mi je najbliži veći grad, stoga sam ga posjetila do sad vise puta, također bila sam i u Ocean Cityu, a za vrijeme grace perioda planiram posjetiti zapadnu obalu i New York.
Suma sumarum, ne okljevajte! Prilika je jedinstvena i vrijedna svakog uloženog vremena i novca. Ekipa iz agencije je odlična, uvijek spremna pomoći i objasniti šta god i kad god treba. Naravno, za sva pitanja i savjete možete mi se obratit, rado ću s vama podijeliti svoje iskustvo i pomoći ukoliko mogu.
Zlato sto sija možda je, al Amerika prokleta nije! 😉
Klara Vila, Medicinski fakultet Mostar