VELIKA AMERIKA - VELIKI DOŽIVLJAJI
Posjetiti Ameriku mi je oduvijek bila želja. Nekad u srednjoj školi sam čula za Work&travel program koji ti omogućava da kao student odeš u Ameriku raditi tri mjeseca i onda mjesec dana putuješ. Tada je već bilo odlučeno: to je program za mene. Kad sam upisala faks u Zagrebu, razmišljala sam koje bi ljeto bilo pravo za moju avanturu. A onda je stigla korona i zaustavila cijeli svijet. Čim se pružila prva prilika nakon pandemije, nisam dvojila. Prvo sam se sama odlučila prijaviti, a ubrzo su mi se pridružile još dvije (tada) poznanice. Zajedno smo otišle u US JIM, a ostalo je povijest.
Odabir poslova, intervjui, traženje smještaja, prijava i odlazak na viziranje, kupnja avionske karte… sve smo to odradile do proljeća i samo smo morale čekati taj (daleki) lipanj da konačno odemo „preko bare“. Letjele smo za Boston, odakle smo dalje išle u malo mjesto zvano Bar Harbor.
Bar Harbor je šarmantan gradić na obali Maine-a, smješten u regiji Amerike koju zovu New England – i stvarno nosi taj „stari engleski” ugođaj s ribarskim kućicama, svjetionicima i zaljevima. Ljeti je grad pun turista jer je dom Nacionalnom parku Acadia, koji je posebno poznat po Cadillac Mountainu, s kojeg prvi u Americi možete dočekati izlazak sunca. Iako smo mi navikle na ljetne sezone kod nas, u Bar Harboru nije na naglasku more i kupanje koliko aktivnosti na otvorenom kao što su planinarenje i biciklizam. Još jedan od zanimljivih doživljaja su izleti brodom – koje su tamo na svakom koraku – tijekom vožnje mogu se vidjeti kitovi, tuljani i preslatki svjetionici, i brojne zamke za jastoge, što otkriva onu pravu, pomorsku stranu Bar Harbora. Kad je riječ o gurmanskoj ponudi Bar Harbora, sve se, naravno, vrti oko jastoga i borovnica – od klasične juhe od jastoga, pite ili piva od borovnice čak sve do sladoleda od jastoga.
Par dana nakon što smo se smjestile i upoznale mjesto, krenule smo raditi. Moja pozicija je bila „server“ u jednom talijanskom restoranu, kod nas kao konobar. U Americi je fora da nekoliko ljudi radi posao koji kod nas najčešće obavlja jedan konobar. Dakle, moj zadatak je bio pozdraviti goste, uzeti narudžbu i na kraju odnijeti račun, dok su drugi donosili hranu ili čistili stolove. Vjerujem da je jako bitno naglasiti kako je ekipa u kuhinji bila odlična i brzo smo se sprijateljili, tako da nikad nismo bile gladne. ☺
Radila sam gotovo svaki dan, ponekad i po 12 sati dnevno. Naravno, nije se uvijek bilo lako ustati u 4 ujutro (pogotovo ako si večer prije legao u ponoć), ali rekla bih da su mi tu najviše upravo pomogle cimerice. Jedna drugu smo motivirale i bodrile, a znale smo koji nam je cilj – proputovati sve zamišljeno. I za to smo jedino i radile.
Slobodne dane sam najčešće koristila da se naspavam i operem nagomilanu robu, ali često bi se našlo i vremena za istraživanje Acadije. Priroda je tamo stvarno predivna: jezera, odmarališta, biciklističke staze, šume… moram priznati da mi ni u jednom trenutku nije bilo žao što nisam kod nas na plaži. Okej, moguće da je tome pridonijela i klima – ljeta tamo nisu prevruća i bude dosta kišnih dana.
Pokušavajući se prisjetiti tih radnih dana, na pamet mi ne padaju teški, naporni trenuci, već samo sjećanja na hrpu dragih ljudi, dobrih druženja i zabava. Kad sam tek stigla, mislila sam da jedva čekam zadnji radni dan i početak putovanja. A kad je taj dan konačno došao, iznenadile su me suze i koliko mi je teško bilo oprostiti se od kolega – koji su u međuvremenu postali prijatelji – i od tog preslatkog gradića. I onda shvatiš da i taj “work” dio programa nosi svoje: svi žuljevi, bolovi i neispavanost nestanu čim se osvrneš i vidiš što ti je cijelo iskustvo dalo. Na kraju, ostaju samo ljudi i trenuci koje ćeš pamtiti.
Nakon otprilike tri mjeseca rada, krenula je naša avantura po SAD-u. Krenule smo s najbližom željenom destinacijom, Bostonom. Taj predivan grad me na prvu oduševio i osvojio! Na neki način ga doživljavam kao mini New York, prepun predivnih parkova i mješavine moderne i stare arhitekture koji se otkriva tek kad ga istražuješ hodajući.
Nakon Bostona, najlogičniji izbor je bio naravno „Velika jabuka.“ Za mene vrijedi ona: Sve na stranu, New York na stranu. Toliko ljudi, reklama, svjetala, povijesnih građevina, skrivenih i poznatih parkova u koje čim uđeš zaboraviš da si u jednoj od najvećih gužvi na svijetu… zaista priča za sebe. O New Yorku možemo puno pročitati, istražiti, čuti…, ali vjerujem da ga je potrebno proživjeti da možeš steći neki osobni dojam. Dok ovo pišem, u mislima mi se nižu slike svih mjesta koja smo prošli – avenija kojima smo žurili, muzeja u kojima smo se divili i parkova u kojima smo samo zastali da udahnemo grad. A kad pomislim na New York, uvijek mi prvo padne na pamet Bryant Park – oaza mira, mali svijet za sebe usred nebodera.
Chicago je bila naša sljedeća destinacija i simbolično – definitivno spada među tri grada koja su me najviše oduševila. Iako ga prati reputacija „nesigurnog” grada, mene je osvojio svojim neboderima i rijekom koja probija kroz betonsku džunglu, dajući mu neku posebnu energiju.
Idući let nas je odveo na West Coast – sletjele smo u San Francisco i vozile redom preko Santa Barbare do Los Angelesa. California nosi onaj dašak opuštenog života uz plažu, surfanja i predivnih zalazaka sunca uz miris oceana, a vožnja preko Golden Gate mosta definitivno spada na „to-do“ listu. Dio puta od Los Angelesa do filmskog Las Vegasa željele smo proći čuvenom Route 66 – kroz prašnjave, uspavane gradiće s neonskim reklamama na motelima, starim benzinskim pumpama i retro dinerima — mjesta koja kao da su stala u vremenu. Las Vegas nam je bio baza dok smo otkrivale nacionalne parkove Arizone – čuveni Grand Canyon, fenomen Horseshoe Bend i skriveni dragulj Antelope Canyon. O tim čudima prirode jednostavno ne možeš prestati pričati – zaista zaslužuju stranice i stranice.
Zadnja stanica naše američke avanture bio je Miami, onaj isti koji nam se predstavlja kroz razne serije i filmove. Velika kubanska zajednica sa svojom kulturom, opet čuvene palme i noćni klubovi na svakom koraku. Definitivno idealna lokacija za opuštanje i party.
Nismo se ni okrenule, naših 20-ak dana putovanja je došlo kraju i već smo bile na aerodromu čekajući let kući. To ljeto me naučilo puno više od posla – uz konobarenje, svaka odluka s prijateljicama bila je lekcija o kompromisu i zajedničkom životu.
Za kraj, ako u tebi i najmanje tinja želja, kažem ti: Prijavi se i pruži si priliku da odrasteš, da naučiš nove vještine, upoznaš ljude iz cijelog svijeta i shvatiš koliko vrijediš. Amerika možda neće biti savršena, ali će ti zasigurno promijeniti pogled na život i obogatiti te uspomenama koje vrijede više od svega materijalnog.
Lea Lončar
